Među ruševine umornog Užica mir je stigao decembra 1944. godine. U porušenoj, ojađenoj, ratom iscrpljenoj varoši, njeni žitelji bili su gladni života ali gladni i hleba… Odlukom Gradskog narodnog odbora 16.aprila 1949. godine osnovana je Gradska pekara „Sreten Gudurić“. Sa radom je počela 1. maja te iste godine sa svega 38 radnika. A počelo se pod vrlo teškim uslovima, ulaganjem velikih napora da bi se zadovoljile potrebe gradskog stanovništva u hlebu. Bili su to dani velikog samopregora i odricanja svih pekarskih radnika koji, kada je trebalo, nisu pitali ni za platu ni za radno vreme. Počelo se, praktično, bez ičega. Hleb su proizvodili ručno, a vrlo često pekari su postajali i transportni radnici. Istovarali su džakove brašna iz vagona na stanici, zatim drva, a u sušnim danima donosili su kante pune vode čak iz Velikog parka. U prvoj godini rada proizvodio se samo hleb, ali ni njega nije bilo dovoljno: od 20. u mesecu mesila se proja… Glavna motorizacija preduzeća bila su jedna stara zaprežna kola i čuveni konj Zelenko, koji je vukao puna kola rumenog hleba od pekare do prodavnica.
Sve do 1958. godine Pekarsko preduzeće „Sreten Gudurić“ proizvodilo je hleb u primitivnim, takozvanim, „turskim pećima“. Te 1958. godine u Krčagovu je izgrađena nova, a za ono vreme savremena, parna pekara. Do ove godine proizvodnja hleba je bila nedovoljna, nije zadovoljavala ni 50% potreba stanovništva. U sledećih 15 godina Pekarsko preduzeće „Sreten Gudurić“ krenulo je putem intenzivnog razvoja. Radnicima u proizvodnji, u ovom periodu, obezbeđeni su mnogo bolji uslovi rada, uvedene su u proizvodnju mašine za mešenje testa, uvedeno je parno grejanje za zagrevanje radionica, izgrađena kupatila, kancelarije, formirane su službe za obavljanje administrativnih poslova…
Od 1973. godine, kada je završena rekonstrukcija starog i izgradnja novog dela pekare u Krčagovu, montirana je najsavremenija oprema za proizvodnju hleba – tunelska peć sa beskrajnom trakom. To je momenat kada se konačno prešlo sa zanatskog na industrijski način proizvodnje i kada se napušta proizvodnja hleba na parnim pećima. Sa novom opremom uvodi se novi asortiman proizvoda, pored standardnog i razne specijalizovane vrste hlebova: ražani, polubeli, beli i slično.
Pekarsko preduzeće „Sreten Gudurić“ odavno je postalo simbol ovog grada koji je rastao zajedno sa njim, hraneći svoje sugrađane pravim hlebom koji se dušom mesi. Kada osetite onaj topli, golicavi miris sveže pečenog hleba sa rumenom koricom koji kaže da ste stigli kući, u svoj dom, tu negde u blizini je „Sreten Gudurić“.
[/vc_column][/vc_row][vc_row padding_top=”0px” padding_bottom=”0px”][vc_column fade_animation_offset=”45px” width=”1/1″]Povratak[/vc_column][/vc_row]